Slavonija i Baranja, regije poznate po svojoj bogatoj kulturnoj baštini i narodnim nošnjama, zrače posebnim šarmom koji ne bi bio potpun bez vrhunskog veza koji ih krasi. Ove dvije regije ne samo da su domaćini iznimnih tekstilnih vještina, već su i čuvari dubokih tradicija koje se očituju kroz specifične tehnike veza.
Zlatovez: Umijeće i povijest
Zlatovez je izuzetna tehnika veza koja koristi zlatne konce za stvaranje raskošnih i sofisticiranih uzoraka. Postoje dvije glavne vrste zlatnih konaca: zlato i bijelo zlato. Ova tehnika najčešće se primjenjuje preko papira, što omogućuje najbolju vidljivost i briljantnost zlatnih niti. Zlatovez se prvi put pojavio u 19. stoljeću kao simbol prestiža, posebno među seoskim obiteljima. Ovaj prepoznatljivi vez krasio je svečane djevojačke nošnje i momačka poprsja. No, korijeni zlatoveza sežu još u 13. stoljeće u Dubrovniku, a njegova tradicija nastavila se razvijati u dvorovima i bogataškim kućama diljem Europe.
U Slavoniji, zlatovez je bio posebno cijenjen u vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera. On je zajedno sa svojim tajnikom i etnografom Milkom Cepelićem poticao očuvanje ove vještine. Cepelić je bio fasciniran talentom žena koje su stvarale zlatovez, a radovi su stekli međunarodno priznanje zbog svoje ljepote i majstorstva.
Vez: Očuvanje tradicije u moderno doba
Unatoč periodima smanjenog interesa, zlatovez je i dalje živio u nekim dijelovima Slavonije, kao što su Đakovština i okolna sela. Tradicija je očuvana kroz prenošenje znanja s generacije na generaciju, često putem obiteljskih učitelja. Tijekom 70-ih godina, zlatovez je ponovno oživljen kroz škole. Hrvatska zajednica tehničke kulture organizirala je radionice za učitelje kako bi prenosili ovu vještinu na mlađe generacije.
Baranjski šokački vez: Identiteta i tradicije
Baranjski šokački vez predstavlja jedinstveni ukras narodnih nošnji, a njihova simbolika nosi duboko značenje u kulturnom identitetu. Ovi vezovi nisu samo estetski elementi, već i važni simboli kulturnog kontinuiteta i identiteta. S obzirom na povijesne promjene i političke preokrete u regiji, Hrvati Šokci su uspjeli očuvati svoj identitet.
Društvena i povijesna previranja oblikovala su Baranju kao multikulturalnu regiju, ali su vezovi ostali snažan pokazatelj identiteta i kulturnog naslijeđa. U središtu ove tradicije nalazi se umijeće izrade šokačkih vezova koji ukrašavaju osnovne dijelove narodnih nošnji i platnenih posoblja. Ovi vezovi svjedoče o dubokim kulturnim korijenima i specifičnostima ovog kraja.
Očuvanje baštine i vezova
Očuvanje i promicanje zlatoveza i baranjskih šokačkih vezova predstavlja ključan aspekt očuvanja kulturne baštine Hrvatske. Zlatovez, s bogatom poviješću i sofisticiranim tehnikama i dalje oduševljava svojim sjajem i majstorstvom. Baranjski šokački vezovi, nedavno upisani kao 184. nematerijalno kulturno dobro u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, doživljavaju novi uzlet. U Etnološkom centru baranjske baštine, pod upravom Centra za kulturu Grada Belog Manastira, cijela godina posvećena je ovom posebnom vezu kroz raznovrsne radionice, edukacije i izložbe.
Osim toga, vezovi se aktivno njeguju i promoviraju na manifestacijama poput Đakovačkih vezova gdje su predstavljeni u svom punom sjaju. Ove manifestacije igraju ključnu ulogu u očuvanju tradicije, okupljajući zanatlije i entuzijaste koji svojim radom i posvećenošću pomažu da ove umjetničke forme ostanu žive i relevantne. Kroz takve događaje, zlatovez i baranjski šokački vezovi nastavljaju živjeti kao simboli bogate kulturne baštine i identiteta, osiguravajući da njihova ljepota i značenje budu prepoznati i cijenjeni od strane šire publike i budućih generacija.
