U prošlosti slavonske rakije i Šokadije nije bilo kuće bez vlastitog šljivika. Bogata berba šljiva značila je siguran prihod, ali i kućne zalihe pekmeza i rakije. Pečenje rakije bilo je prava umjetnost, a lončarski kazani i kasnije metalni kotlovi bili su središte ovog rituala. Oni bogatiji imali su svoje pecare, dok su ostali posuđivali kotlove plaćajući dio dobivenom rakijom. Dio ove tradicijske vrijednosti na našim područjima živi još i dan danas.
Od šljivika do čaše
Šokadija je bogata tradicijom i gostoljubivošću, a neraskidivo je povezana s proizvodnjom rakije. Ovaj žestoki napitak rezultat je iskustva i ljubavi prema domaćem. Priprema rakije oduvijek je dugotrajan proces. Šljiva bi se ostavila da omekša u velikim drvenim kacama, a zatim bi se destilirala u kotlu. Prva, najjača rakija nosila je naziv bašica ili prva patoka, dok je zadnja, najslabija, bila poznata kao patoka.
Tajne slavonske rakije
Šokačka rakija nije bila samo piće, već i lijek. Smatralo se da je najbolje da odleži u buretu koje joj je davalo poseban miris, okus i boju. Vjerovalo se da rakija liječi sve, od prehlade do drugih bolesti. Mnogi rakiju i dan danas koriste za te svrhe. Ako upitate bake ili djedove, nema dvojbe, rakija liječi sve!
Osim ljekovitih svojstava, rakija je bila i simbol druženja. Ništa nije moglo bolje povezati ljude od čašice rakije. Pečenje rakije bilo je društveni događaj na koji su se pozivali prijatelji i susjedi. Nazdravljanje čokanjčićem rakije bilo je izraz gostoprimstva i poštovanja.
Tradicija koja se nastavlja
Iako je šljivovica najpoznatija, Šokci su proizvodili i druge vrste slavonske rakije poput viljamovke, jabukovače, orahovca i višnjevca. Svaka od njih imala je svoj poseban okus i miris. Danas se način proizvodnje promijenio, no tradicija se i dalje njeguje. Rakija je neizostavan dio kulture na ovim područjima. Ona je više od pića!
Ako i vi želite preporučiti domaće proizvođače, javite nam se!
