Marijanska svetišta u Slavoniji i Baranji predstavljaju značajnu duhovnu baštinu i kulturno blago regije s bogatom poviješću i dubokim značajem za vjernike. Četiri najvažnija svetišta, Aljmaš, Dragotin, Šumanovci i Popovac, svjedoci su dugogodišnje tradicije hodočašća i vjerskog života u ovom dijelu Hrvatske.
Svetište u Aljmašu: Svjetionik vjere u Slavoniji
Svetište u Aljmašu jedno je od ključnih marijanskih destinacija u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i cijeloj Slavoniji. Povijest ovog svetišta počinje u 1704. godini kada su isusovci prenijeli kip Gospe u Aljmaš, spašavajući ga od uništenja tijekom vjerskih nemira.
Prvotna crkva bila je skromna građevina od šiblja i blata koja je služila kao mjesto molitve i okupljanja hodočasnika. Godine 1715. izgrađena je nova crkva koju je posvetio đakovački biskup Đuro Patačić. Požar 1846. godine uništio je crkvu i većinu kuća u Aljmašu, no kip Gospe je spašen i privremeno smješten u kapelici kod izvora vode, poznatoj kao „Gospa pod lipom“.
Treća crkva, koja je izgrađena 1847. godine, zamijenjena je novom, modernijom crkvom koja je završena 2007. godine. Danas Aljmaš ostaje važno hodočasničko odredište gdje vjernici dolaze radi molitve i duhovne obnove.
Svetište u Dragotinu: Čuvar stare tradicije
Dragotin je dom najstarijeg marijanskog svetišta u istočnom dijelu Hrvatske s poviješću koja seže 700 godina unatrag. Prvi pisani tragovi o Dragotinu datiraju iz 1332. godine još kada je mjesto služilo kao središte dragotinske župe. Najvažniji element ovog svetišta je slika Žalosne Gospe koja čuva tradiciju i vjeru lokalne zajednice.
Tijekom Domovinskog rata, Dragotin je bio jedino marijansko svetište koje nije bilo pod okupacijom što mu je dodalo na važnosti za vjernike. Obnova svetišta koja je započela 1995. godine i završena 2015. godine, obnovila je unutrašnjost crkve i uredila vanjski prostor s natkrivenim oltarom. Svake godine, na blagdan Velike Gospe, Dragotin privlači tisuće hodočasnika koji dolaze sudjelovati u misama i procesijama.
Šumanovci: Povijesna svjetlost nade
Šumanovci su domaćin najstarijeg marijanskog svetišta u Vukovarsko-srijemskoj županiji, čija povijest seže u 14. stoljeće. Franjevački samostan izgrađen je uz dopuštenje pape Grgura XI. 1373. godine, a crkva sv. Marije ubrzo je postala poznata kao proštenište.
Papa Grgur XI. dao je 1376. godine oproste onima koji su hodočastili u Šumanovce, čime je svetište steklo poseban značaj. Iako je tijekom turske vladavine svetište stradalo, nakon njihova povlačenja ponovno je postalo važno mjesto za hodočašća. Nova crkva izgrađena je 1822. godine, a kip Uznesenja Marijina postavljen je kao simbol nade i utjehe za hodočasnike. Šumanovci i danas privlače vjernike, a osobito na blagdane Velike i Male Gospe.
Svetište Marije Lurdske u Popovcu: Lurd u Baranji
Svetište Marije Lurdske u Popovcu ima posebnu povijest koja je započela tijekom Prvog svjetskog rata. Inspirirano ukazanjima Gospe u Lurdu, svetište je izgrađeno kao simbol nade za povratak lokalnih momaka s bojišta. Godine 1916. tadašnji župnik pokrenuo je akciju darivanja kako bi nabavio kip Lurdske Gospe.
Obitelj Šajdl darovala je zemljište 1921. godine na kojem je sagrađena špilja prema uzoru na Lurd. Svetište je također dobilo križni put, stvarajući tako mjesto koje okuplja vjernike iz Baranje i šire. Marija Lurdska u Popovcu danas nastavlja biti važno mjesto duhovnog okupljanja i molitve.
Uloga marijanskih svetišta
Marijanska svetišta u Slavoniji i Baranji, uključujući Aljmaš, Dragotin, Šumanovce i Popovac, predstavljaju ne samo duhovne centre, već i značajne kulturne i povijesne znamenitosti. Kroz svoje povijesti i tradicije ona svjedoče o dugoj tradiciji vjere, nade i zajedništva među ljudima. Ova svetišta nastavljaju igrati ključnu ulogu u životima vjernika okupljajući ih na molitvama i slavlju te čuvajući bogatu baštinu koju prenose s generacije na generaciju.
